Kada razmišljamo o svojoj djeci, nerijetko u svojoj glavi imamo iskrivljenu sliku stvarnosti, pa o svojoj djeci imamo mišljenje da su oni pametni(ji), sposobni(ji), vrijedni(ji), talentovani(ji) ili suprotno od toga, mislimo da su neposlušni, nestašni, previše svojeglavi i drugo. Uglavnom mišljenje formiramo na osnovu vlastitih iskustava iz djetinstva, ali i na osnovu očekivanja i povratne informacije od sredine u kojoj odgajamo svoju djecu.

Bez obzira na to kakvo mišljenje imali o njima, svi želimo da nam djeca budu uspješna u životu. Kako im onda pomoći da postanu uspješni? Da li ih treba hvaliti, kritikovati, ohrabrivati, maziti, forsirati, tjerati na učenje, upisivati na razne sekcije, treninge, obavljati za njih zadatke, olakšavati im i otklanjati prepreke?

Profesorica psihologije na Stanfordu Carol Dweck je dala formulu za intelektualni rast djece i odraslih. Ona smatra da su djeca više motivisana kada im se kaže da njihov talent i inteligencija mogu rasti i širiti se. Kada bismo odgovarali na ova gore postavljena pitanja prema kriterijima profesorice Dweck, rekli bismo: sve i ništa, ali moramo znati na koji način.

Od same pohvale i kritike mnogo je važnije znati kako i kada je izreći od samog upućivanja. Za djecu najvažnija pohvala je ona usmjerena ka procesu! Dakle, djecu treba hvaliti zbog procesa u koji su uključeni – njihovog napornog rada, strategije, fokusa i ustrajnosti. Ne hvali se osoba, nego napor koji ulaže da bi ostvario cilj. Ni sa pohvalom ne treba pretjerati, jer koliko god osoba nešto uspješno radila, može postati ovisna o tuđoj percepciji vlastitog truda te postati demotivisana kada pohvale prestanu.

Za uspjeh je potrebno da dijete ima “Growth mindset” ili način razmišljanja usmjeren ka napretku. Talenti i inteligencija se mogu razvijati kroz naporan rad, dobre strategije i pomoć drugih. I to svako može, bez obzira na to koliko je inteligentan ili talentovan.

Kada djeca, a i odrasli imaju fiksiran mindset, sve poteškoće na koje nailaze su za njih preizazovne, jer koriste fiksne sposobnosti. Ali kada imaju growth mindset, oni svaku teškoću smatraju prilikom za učenje, te propituju postojeće strategije za rješavanje problema, radeći bolje i više da bi došli do rješenja.

Vrlo je važno znati da je mindset promjenljiv. Ako ste i odgojeni tako da koristite uvijek ista rješenja za sve probleme, svojim trudom, radom i strategijskim promišljanjem te uz pomoć pravih mentora, taj mindset možete zamijeniti rastućim, te postati više motivisani, fleksibilni i uspješni.

Međutim, naporan rad i strategije, pa i pomoć ljudi nisu dovoljne varijable za uspjeh. Ono što nas dovodi do uspjeha jeste ustrajnost uz ove navedene komponente. Ustrajnost ili postojanost u nekom poslu, uprkos poteškoćama u postizanju uspjeha je ključ za dječiji intelektualni rast kako kaže profesorica Dweck. Da bi dijete razvilo način razmišljanja usmjeren ka napretku mora biti ustrajno.

Kad se suočavamo sa izazovima, vrlo izvjesno je da ćemo naići na poteškoće i zastoje u napretku. Ustrajnost je ta koja nas vodi ka uspjehu.

U arapskom jeziku riječ istikamet označava postojanost i ustrajnost na nekom putu, bez krivudanja, skretanja, odstupanja i odustajanja. Odatle i mustekim, osoba na pravom putu. Da bismo ostvarili ahiretski cilj moramo biti ustrajni u obavljanju naših ibadeta približavajući se tako Božijem zadovoljstvu. To nam najslikovitije pokazuje koliko je samo ustrajan čovjek – uspješan čovjek, ako ima prethodno dobro utvrđenu strategiju rada, ulaže potrebnu količinu truda i ima zadržan fokus na cilju. Posmatrano sa stanovišta islama, zbog precizno datih uputa koje strategije da koristimo, kako i koliko truda da uložimo te koji je naš cilj, čovjek ne može doživjeti neuspjeh, ali mora biti ustrajan.

U svakodnevnom životu ipak, može se desiti da krajnji rezultat nije onakav kakav smo priželjkivali. Međutim, ukoliko je uloženo mnogo truda, primjenjene dobre strategije i donesene dobre odluke, preduzeti razumni rizici, a ishod razočaravajući – onda je ovakav neuspjeh vrijedan hvale. To je čist poraz, urađeno je sve u vašoj moći, ali ishod niste mogli predvidjeti.

Neuspjeh koji je rezultat loših radnih navika, predvidivih problema, lošeg timskog rada je nešto što nije pohvalno nasuprot ovog gore spomenutog. Jedino, ako naučimo iz neuspjeha ove vrste i sljedeći put popravimo stvari onda ni tada nismo na gubitku.

Poznat je hadis koji nas upućuje na to da odradimo sve što je u našoj moći (dakle, naporan rad, dobre strategije, jasan fokus na cilj i ustrajnost u radu). Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče! Hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha, ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Sveži je i osloni se na Allaha.“ (Tirmizi, Hakim i Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihul-Džami’u, 4809.) U Kur’anu stoji: “…jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.”

Ovo je princip koji trebamo koristiti u svom životu i djecu tako odgajati. Uradi sve što je u tvojoj moći i ustraj u svom radu, pa se pouzdaj na Allaha da će ti on dati ishod kojim ćeš biti zadovoljan.

 

Dakle, jasan cilj, naporan rad i dobre strategije rada uz ustrajnost i oslonac na Allaha učiniće vašu djecu uspješnom, čime god se bavili. Važno je da vi kao roditelji ohrabrujete ovaj proces, da neuspjehe proanalizirate i vidite šta ste loše uradili, šta bi moglo bolje idući put, da ne odustajete pred poteškoćama i da budete svjesni da će vaša djeca biti uspješna u bilo čemu ako tome priđu sa strašću, posvećenošću i ustrajnošću.

 

Pripremila: Melisa Žigonja-Peljto

 

Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInEmail this to someonePrint this page