polazak_u_skolu_0

 

Mi smo jutros, prije prvog odlaska u školu, imali razgovor 🙂
Inače, u odgoju djece, puno se vodim razumijevanjem njihovih različitih temperamenata, pogleda na svijet i razumijevanja istog .

Najstariji dječak,  S voli pravila i sve što želim da ostvari savjetujem mu u formi pravila.
Npr. pravilo je da se poselami sa prijateljima, da s njima zajedno ide do škole, da ide pored ceste, da jede sjedeći, da baci smeće u korpu. „Kad ti neko psuje ignoriši ga, kada ti lijepo govori ti mu govori ljepše…

Dž je kreativac, slobodnjak i pravila je guše. Ne dao Bog da se nešto mora ! :)Ona me naučila da je klanjati baš zabavno 🙂
Sve što želim da odradi predstavim joj kroz jednostavnu rečenicu sa “Zabavno je…” Npr. „Zabavno je ići svaki dan u školu, susretati se sa djecom i svaki dan s njima razgovarati na odmoru. Zabavno je svaki dan naučiti nešto novo zato što ti može pomoći u osmišljavanju i kreiranju novih zabavnih sadržaja…“ Njoj je najzabavnija matematika 😀 To dovoljno kazuje o  uticaju riječi “zabavno” u razgovoru. A inače joj kreativna inteligencija prednjači u odnosu na logičko-matematičku. Kažem joj često: „Ti uvijek pokazuj da je zabavnije biti lijepog ponašanja, pa ćeš uskoro  imati sve više lijepog društva…

H je prvačić i jaaako odgovoran, uredan, posvećen. Njemu je važno da ima podršku i da vidi da smo svi uz njega u onome što mu se dešava. Voli ići u školu, jer će tako ući u svijet obaveza. Voli da ima obaveze 🙂
On voli svakog i vjeruje da njega svako voli . 😉 Njemu kažem, da će uspjeti u svemu u čemu bude htio (podržavam ga) i da će mu biti lijepo u školi, da će imati puno zadaće i da će sve uspjeti riješiti.. Vjerujemo oboje da će svi voljeti čuti šta on ima za reći, jer on svakog sasluša i nikoga ne uznemirava.

Generalno , mi sve radimo zajedno,a što ne možemo zajedno spominjemo u prvom licu množine.,kao da je naš zajednički posao. Tako mi svi idemo u školu, prolazimo izazove kroz razgovor.
Škola je nešto što nam pomaže da rastemo, napredujemo u svakom smislu. Kroz školu učimo sve što valja i sve što ne valja.

Svaki dan djeci je zadatak da u školi posmatraju šta se dešava oko njih i da o svemu izgrađuju svoj stav. O svemu tome razugovaramo kasnije i oni imaju priliku da grade svoj stav: odobravanja ili razumijevanja (ukoliko je nešto loše). Osuđivanje sebi ne dopuštamo, jer se uvijek takmičimosamo sa samim sobom.
Dogovorili smo se, jutros,  da ćemo svaki dan razgovarati o tome šta su mogli u određenom danu novo naučiti.

Kao što možete vidjeti zanje nam je najvažnije, pa druženje, odgovornosti, … Bitno je djecu naučiti da svaki postupak ima cilj.

Dobro je sastaviti zajedničku listu važnih “stvari” koje hoćete(roditelji i vaša djeca) da ostvarite u školi, sa društvom, prilikom izvršavanja školskih zadataka…
Na našoj listi je, prema prioritetima: učenje, znanje, druženje, zabava, odgovornosti, urednost, dobra komunikacija,…:)

Ono što smatram da je dovoljno,kada ništa više ne bih znala reći svojoj djeci, jesu kur'anski savjeti:

1. Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.”

2. Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.

3. Budi zahvalan Allahu i roditeljima svojim, Allahu ćemo se svi vratiti.

4. Sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.

5. Sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – tako postupati mogu samo ODLUČNI

6. Iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

7. Imaj cilj i u hodu, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”

Pošto ja volim kombinovati primjenu i učenje, praktikujemo učiti kur'ansku dovu: Gospodaru moj, povećaj me znanjem! Djeca jedvačekaju da narastu i raduju se rastu. Kad postanu svjesni, od malih nogu, da je rast sa uvećavanjem znanja, insaAllah, nikad neće prestati rasti .

Učim ja ovu dovu, podsjećam ih da uče i oni.

Pred izlazazk iz kuće obavezno djeca uče dovu: Bismillah, tevekkeltu alellah, la havle ve la kuvvete illa billah (U ime Allaha, Oslanjam se na Allaha i nema nikakve snage niti moći osim s Allahom) i tada im objasnim šta šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta možemo onome ko je zaštićen, spašen i sačuvan?“ 🙂

Ina kraju proučim im ja dovu: uiizuke bikelimatillahit taammati min kulli šejtanin ve haammetim ve min kulli ajninn laammeh , puhnem i potarem od glave do pete 🙂 Ako stignem 7 puta proučim, ako ne, onda barem 1 puta.

Allah je Taj koji izvodi na pravi put, a meni je bitno da sam zadovoljna majčinstvom,kao ulogom,emanetom i zadatkom, te da uživam u tome.
Možete se prijaviti na neki od sljećih ciklusa online radionica na temu „Kreativno roditeljstvo u svjetlu Kur'ana“ i radeći na sebi doprinijeti kvaliteti svoga i života vaše djece.

Hidajeta Mahalbašić, edukatorica na putu duhovnog i ličnog razvoja

Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInEmail this to someonePrint this page