Pripadam onoj generaciji djece koja dana nije provodila za računarima ili igrajući igrice na mobitelu. To je bila ona generacija djeca koju su roditelji utjeravali u kuću, jer nam se nije dalo ići sa igrališta.

Pa šta fali ako je mrak.

Nedavno mi je pala na pamet igra koju smo često igrali – Care, care govadre, koliko je sati? Fol je bio u tome da se izabere dječak ili djevojčica koji će da bude car i zadaje životinjske korake ostaloj djeci.

Car bi tako stao okrenut leđima i davao im upute, sve dok neko ne dođe prvi do njega (do cilja).

Pa tako djeca pitaju:

– Care, care govedare koliko je sati? ( i samo molimo boga da ne budu oni mišiji koraci).

A car bi odgovarao:

– 3 mravlja (tu je stopalo išlo ispred stopala)
– 2 mačja (srednji koraci)
– 1 konjski (dugi koraci)
– 4 mišja (mali koraci).

A znalo se desiti i da dobijete odgovor: ‘Pao sat u bunar’, pa se morate vratiti na početno mjesto.

Koliko ste često igrali ove igre?

 

Izvor: http://novi.ba